bubnuti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /bûbnuti/
- Hifenacija: bub‧nu‧ti
Glagol
[uredi]bȕbnuti (ćirilica бу̏бнути) svrš.
Značenja:
- udariti pesnicom, reći nešto glupo ili bez smisla, lupiti o zemlju[1]
- reći nešto što nije trebalo [1]
Sinonimi:
- zviznuti, bupiti, depiti, fam. šornuti fam., prel. udariti prel., klepiti, genuti, brebnuti, šiknuti, šuknuti, marnuti, ćušnuti, ritnuti, roknuti fam., ćopiti fam., opandrknuti fam., patosati fam., puknuti, pljusnuti, ošinuti, drmnuti, odalamiti, klepnuti, odvaliti, lupnuti, šljisnuti, ošamariti suž., čvrgnuti, krknuti, žvajznuti, rebnuti, krnuti, pljesnuti, popoditi fam., grunuti, ošajdariti fam., ošalapiti fam., ljopiti, opajdariti, mlaznuti, šljusnuti fam., aknuti, mlatnuti, opaučiti, patosirati fam., čuknuti, bubnuti, opendrečiti, munuti, maznuti, loćnuti, zviznuti, bupiti, depiti, šornuti fam., udariti prel., klepiti, genuti, brebnuti, šiknuti, šuknuti, marnuti, ćušnuti, ritnuti, roknuti fam., ćopiti fam., opandrknuti fam., patosati fam., puknuti, pljusnuti, ošinuti, drmnuti, odalamiti, klepnuti, odvaliti, lupnuti, šljisnuti, ošamariti suž., čvrgnuti, krknuti, žvajznuti, rebnuti, krnuti, pljesnuti, popoditi fam., grunuti, ošajdariti fam., ošalapiti fam., ljopiti, opajdariti, mlaznuti, šljusnuti fam., aknuti, mlatnuti, opaučiti, patosirati fam., čuknuti, bubnuti, opendrečiti, munuti, maznuti, loćnuti, lanuti, odvaliti fam. izbrbljati, izblebetati, izvaliti fam., izr. reći i ostati živ izr., blebnuti, izbaciti, neprel. lupiti neprel., istrabunjati, izlanuti, ispaliti fam., iščegrtati fam., bubnuti, bupiti, pasti, roknuti fam., lupiti, šljusnuti fam., udariti, bubnuti, lupnuti, klepiti fam., odalamiti fam., odvaliti fam. [1]
- lupiti, fam. ispaliti fam., izblebetati, izr. reći i ostati živ izr., lanuti, odvaliti fam., izvaliti fam., izbrbljati, blebnuti, reći fam., bubnuti, istrabunjati, izbaciti, iščegrtati fam., tresnuti [1]
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola bubnuti
Infinitiv: bubnuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: bȕbnūvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
bubnem | bubneš | bubne | bubnemo | bubnete | bubnu | |
Budućnost |
Futur I. |
bubnut ću1 bubnuću |
bubnut ćeš1 bubnućeš |
bubnut će1 bubnuće |
bubnut ćemo1 bubnućemo |
bubnut ćete1 bubnućete |
bubnut će1 bubnuće |
Futur II. |
budem bubnuo2 | budeš bubnuo2 | bude bubnuo2 | budemo bubnuli2 | budete bubnuli2 | budu bubnuli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
bubnuo2 sam | bubnuo2 si | bubnuo2 je | bubnuli2 smo | bubnuli2 ste | bubnuli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam bubnuo2 | bio si bubnuo2 | bio je bubnuo2 | bili smo bubnuli2 | bili ste bubnuli2 | bili su bubnuli2 | |
Aorist |
bubnuh | bubnu | bubnu | bubnusmo | bubnuste | bubnuše | |
Kondicional I. |
bubnuo2 bih | bubnuo2 bi | bubnuo2 bi | bubnuli2 bismo | bubnuli2 biste | bubnuli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih bubnuo2 | bio bi bubnuo2 | bio bi bubnuo2 | bili bismo bubnuli2 | bili biste bubnuli2 | bili bi bubnuli2 | |
Imperativ |
- | bubni | - | bubnimo | bubnite | - | |
Glagolski pridjev radni |
bubnuo m. / bubnula f. / bubnulo n | bubnuli m. / bubnule f. / bubnula n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „bubnuti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1