razlučiti

Izvor: Wiktionary
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Srpskohrvatski[uredi]

Izgovor[uredi]

  • IPA: /razlǔːt͡ʃiti/
  • Hifenacija: raz‧lu‧či‧ti

Glagol[uredi]

razlúčiti (ćirilica разлу́чити) svrš.

Značenja:

  1. udaljiti jedno od drugoga[1]
  2. razumeti na svoj način [1]

Sinonimi:

  1. rastaviti, raspariti, udaljiti, razjediniti, razložiti, odeliti, razdvojiti, rastaviti, raspariti, udaljiti, razjediniti, razložiti, odeliti, razdvojiti, pomeriti, odaljiti, odmaknuti, odbaciti [1]
  2. spoznati, dokačiti, videti, fam. ukopčati fam., uočiti, razvideti, skapirati fam., razaznati, žarg. izvaliti žarg., shvatiti, ustanoviti, fig. dohvatiti fig., ukapirati žarg., pohvatati, prokljuviti fam., dopreti u glavu, razabrati, pojmiti, provaliti žarg., skontati fam., pohvatiti konce, uhvatiti, razlučiti, dokučiti, utuviti (u glavu), skužiti fam., ukačiti, ući u glavu, proniknuti (u nešto), uvideti, prozreti, spoznati, dokačiti, videti, ukopčati fam., uočiti, razvideti, skapirati fam., razaznati, izvaliti žarg., shvatiti, ustanoviti, dohvatiti fig., ukapirati žarg., pohvatati, prokljuviti fam., dopreti u glavu, razabrati, pojmiti, provaliti žarg., skontati fam., pohvatiti konce, uhvatiti, razlučiti, dokučiti, utuviti (u glavu), skužiti fam., ukačiti, ući u glavu, proniknuti (u nešto), uvideti, prozreti, doživeti [1]

Konjugacija[uredi]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1