dokučiti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /dokǔːt͡ʃiti/
• Hifenacija: do‧ku‧či‧ti

Glagol

dokúčiti (ćirilica доку́чити) svrš.

1. (značenje izvedeno preko sinonima) dokučiti, ćapiti, reg. apiti reg., uhvatiti, prigrabiti, fam. šćapiti fam., dočepati se, dokačiti, gepiti, pograbiti, lapiti reg., zgrabiti, ugrabiti, dosegnuti, dograbiti, ščepati, domoći se
2. razumeti na svoj način

Sinonimi:

1. dokučiti, ćapiti, reg. apiti reg., uhvatiti, prigrabiti, fam. šćapiti fam., dočepati se, dokačiti, gepiti, pograbiti, lapiti reg., zgrabiti, ugrabiti, dosegnuti, dograbiti, ščepati, domoći se
2. doživeti, spoznati, oučiti, razumeti, ustanoviti, razvideti, žarg. provaliti žarg., fam. skužiti fam., razlučiti, pohvatiti konce, ukačiti, dokučiti, ukopčati fam., dokačiti, videti, fig. dohvatiti fig., ući u glavu, skapirati fam., ukapirati žarg., razaznati, izvaliti žarg., utuviti (u glavu), pohvatati, razabrati, naći, prokljuviti fam., pojmiti, uhvatiti, skontati fam., dopreti u glavu, proniknuti (u nešto), uvideti, prozreti

Konjugacija

Konjugacija glagola dokučiti

Infinitiv: dokučiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: dokúčīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		dokučim	dokučiš	dokuči	dokučimo	dokučite	dokuče
Budućnost	Futur I.	dokučit ću1 dokučiću	dokučit ćeš1 dokučićeš	dokučit će1 dokučiće	dokučit ćemo1 dokučićemo	dokučit ćete1 dokučićete	dokučit će1 dokučiće
	Futur II.	budem dokučio2	budeš dokučio2	bude dokučio2	budemo dokučili2	budete dokučili2	budu dokučili2
Prošlost	Perfekt	dokučio2 sam	dokučio2 si	dokučio2 je	dokučili2 smo	dokučili2 ste	dokučili2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam dokučio2	bio si dokučio2	bio je dokučio2	bili smo dokučili2	bili ste dokučili2	bili su dokučili2
	Aorist	dokučih	dokuči	dokuči	dokučismo	dokučiste	dokučiše
Kondicional I.		dokučio2 bih	dokučio2 bi	dokučio2 bi	dokučili2 bismo	dokučili2 biste	dokučili2 bi
Kondicional II.		bio bih dokučio2	bio bi dokučio2	bio bi dokučio2	bili bismo dokučili2	bili biste dokučili2	bili bi dokučili2
Imperativ		-	dokuči	-	dokučimo	dokučite	-
Glagolski pridjev radni		dokučio m. / dokučila f. / dokučilo n			dokučili m. / dokučile f. / dokučila n
Glagolski pridjev trpni		dokučen m. / dokučena f. / dokučeno n			dokučeni m. / dokučene f. / dokučena n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „dokučiti” u Hrvatskom jezičnom portalu