opustošiti
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /opǔːstoʃiti/
- Hifenacija: o‧pus‧to‧ši‧ti
Glagol
[uredi]opústošiti (ćirilica опу́стошити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) ruinirati, dokrajčiti, uništiti, zgromiti, ukloniti, sravniti sa zemljom, zdrobiti, razgraditi, fig. minirati fig., zatrti, zdrobiti sve pred sobom, skrhati, devastirati, upropastiti, srubiti, demolirati, srušiti, reg. potrgati reg., razrušiti, smožditi, oštetiti, oburvati, satrti, skršiti, razbiti u prah, raspršiti, rasturiti, porušiti, pretvoriti u prah, razbiti kao dete zvečku, smrviti, razbiti, sagoreti fig., utući, smrskati, razbucati [1]
- (značenje izvedeno preko sinonima) orobiti, reg. operušati reg., žarg. odrati žarg., poharati, fam. opelješiti fam., arh. opleniti arh., okrasti, opustošiti, odrapiti fam., olindrati žarg., olešiti žarg., fig. očerupati fig., oljuštiti fig., popljačkati, euf. oštetiti euf., ostrići reg., poharačiti, pokrasti [1]
Sinonimi:
- ruinirati, dokrajčiti, uništiti, zgromiti, ukloniti, sravniti sa zemljom, zdrobiti, razgraditi, fig. minirati fig., zatrti, zdrobiti sve pred sobom, skrhati, devastirati, upropastiti, srubiti, demolirati, srušiti, reg. potrgati reg., razrušiti, smožditi, oštetiti, oburvati, satrti, skršiti, razbiti u prah, raspršiti, rasturiti, porušiti, pretvoriti u prah, razbiti kao dete zvečku, smrviti, razbiti, sagoreti fig., utući, smrskati, razbucati [1]
- orobiti, reg. operušati reg., žarg. odrati žarg., poharati, fam. opelješiti fam., arh. opleniti arh., okrasti, opustošiti, odrapiti fam., olindrati žarg., olešiti žarg., fig. očerupati fig., oljuštiti fig., popljačkati, euf. oštetiti euf., ostrići reg., poharačiti, pokrasti [1]
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola opustošiti
Infinitiv: opustošiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: opústošīvši | Glagolska imenica: opustošénje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
opustošim | opustošiš | opustoši | opustošimo | opustošite | opustoše | |
Budućnost |
Futur I. |
opustošit ću1 opustošiću |
opustošit ćeš1 opustošićeš |
opustošit će1 opustošiće |
opustošit ćemo1 opustošićemo |
opustošit ćete1 opustošićete |
opustošit će1 opustošiće |
Futur II. |
budem opustošio2 | budeš opustošio2 | bude opustošio2 | budemo opustošili2 | budete opustošili2 | budu opustošili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
opustošio2 sam | opustošio2 si | opustošio2 je | opustošili2 smo | opustošili2 ste | opustošili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam opustošio2 | bio si opustošio2 | bio je opustošio2 | bili smo opustošili2 | bili ste opustošili2 | bili su opustošili2 | |
Aorist |
opustoših | opustoši | opustoši | opustošismo | opustošiste | opustošiše | |
Kondicional I. |
opustošio2 bih | opustošio2 bi | opustošio2 bi | opustošili2 bismo | opustošili2 biste | opustošili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih opustošio2 | bio bi opustošio2 | bio bi opustošio2 | bili bismo opustošili2 | bili biste opustošili2 | bili bi opustošili2 | |
Imperativ |
- | opustoši | - | opustošimo | opustošite | - | |
Glagolski pridjev radni |
opustošio m. / opustošila f. / opustošilo n | opustošili m. / opustošile f. / opustošila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
opustošen m. / opustošena f. / opustošeno n | opustošeni m. / opustošene f. / opustošena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
[uredi]- „opustošiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1