riba

Bosanski

riba

Izgovor

• IPA: rîba
• Hifenacija: ri-ba

Etimologija

• Od protoslavenskog *ryba.

Imenica

riba ž. (mn. ribe)

1. Vrsta vodenih životinja koje obično dišu kisik iz vode, općenito imaju tijelo prekriveno ljuskama i perajima kojima plivaju.

   Ribe obitavaju u morima, rijekama i jezerima.

   Osjetila na tijelu ribe pomažu joj da prepozna plijen.

Deklinacija

Deklinacija imenice: riba

	Jednina	Množina
Nominativ	riba	ribe
Genitiv	ribe	ribe
Dativ	ribi	ribama
Akuzativ	ribu	ribe
Vokativ	ribe	ribe
Instrumental	ribom	ribama
Lokativ	ribi	ribama

Izvedenice

ribar ribički ribolov

ribolovni ribolovac ribolovstvo

Složenice

• riječna riba
• morska riba

Prijevodi

albanski: peshk m. bugarski: риба f. armenski: ձուկ (dzuk) staroarmenski: ձուկն (dzukn) engleski: fish staroengleski: fisc m. estonski: kala finski: kala francuski: poisson m. grčki: ψάρι n (psári) starogrcki: ἰχθύς m. (ikhthū́s) gruzijski: თევზი (tevzi) holandski: vis m. italijanski: pesce m. japanski: 魚 (sakana) starojapanski: 魚 (na)

kineski: 鱼 (yú) latinski: piscis m. mađarski: hal njemački: Fisch m. poljski: ryba f. portugalski: peixe m. ruski: рыба f. (ryba) srpski: ćirilica: риба f. latinica: riba f. španski: pez m. švedski: fisk turski: balık osmanlijski turski: بالق (balık) staroturski: 𐰃𐰠𐰍𐰣 (balɣ) ukrajinski: риба f.